"Šta to kod mene kaže da nisam Meksikanac?" Carolina Herrera

Carolina Herrera je druga studentica srednje škole Notre Dame San Jose. Zanima je za fotografiju, softball i medicinu, a teži da bude neurohirurg. Ovo je njena priča:

Za čitav život su mi govorili da sam Meksikanac, ali moja porodica nikad nije zalazila u dubinu porodične istorije i mog istinskog identiteta. Imam priču iz svoje 12. godine.

Mene je moj učitelj odabrao da pohađam program u srednjoj školi za učenike Latinxa. Budući da je jedina djevojka iz mog razreda koju sam pohađala, bila sam prilično zadovoljna i nestrpljiva da započnem program. Za prvi
sastanka, ušao sam u sobu s drugim studentima Latinxa iz okolice San Josea. Jedan od instruktora povuče me u stranu dok ostatak grupe započne.

Instruktor me pita, "Zašto si ovdje?" U to vrijeme nisam imao pojma zašto bi postavila takvo pitanje, ali dodala je rekavši: "Ovo je samo za latino studente."

Sad sam joj morao vrlo jasno dati do znanja da sam Meksikanac. Istog dana sjećam se kako sam otišao kući i pitao roditelje: "Što to kod mene kaže da nisam Meksikanac?" i tada su mi počeli pričati o svom nasljeđu.

Za mnoge ljude mogu razumjeti da nisam onakav kakav izgleda vaš „tipični“ Meksikanac. Ne uklapam se u stereotip da sam niska, tamnoputa ili s naglaskom. Ja sam svijetle puti, visok i nemam naglasak dok govorim. Još jednom mogu razumjeti zašto ljudi nikad ne vjeruju da sam Meksikanac; to je zato što je društvu isprao mozak stereotip koji za početak ne bi trebao ni postojati. Kada sam saznao za svoje naslijeđe, napokon sam shvatio zašto prije izgledam blijedo nego preplanulo. Država iz koje potječe porodica moje mame puna je ljudi svijetle puti. Istorijski gledano, ako su svi prošli istoriju u srednjoj školi, Španci su osvojili Meksiko i razmnožavali se sa domaćim ljudima.

U svojoj krvi sam Meksikanac, ali djelomično sam Europljanin (španjolskog porijekla) i zato sam svijetle puti. Do danas oni koji me prvi put vide ne vjeruju da sam Meksikanac, ali mirno im objašnjavam što sam zapravo.

Vraćajući se na meksički stereotip, to je utjecalo na mene više nego na moj fizički izgled, utjecalo je i na to ko sam ja kao osoba. Da pojasnimo, ovo se ne odnosi na sve, ali kad neko čuje da sam Meksikanac, neki pretpostavljaju da sam lijena, nikakva dobra osoba koja dolazi iz neobrazovane sredine. Međutim, sve je to lažno i pokazuje koliko je opasno oslanjati se na stereotipe za definiranje osobe. Kada je moj djed sa 23 godine došao u ovu zemlju sa jedva ničim, probio se u društvo trudeći se i obrazujući se. Ovdje nikada nije pohađao školu, ali je to dobro zadržao
pomogao mu je da stvori porodicu. Moja mama, tetka i ujak su svi odrasli ovdje, završili srednju školu i fakultet i sva trojica imaju uspješan posao.

Ne kažem da sam savršen student ili osoba uopšte, ali se ozbiljno fokusiram na to
svoje studije kako bih mogao biti uspješan baš kao i članovi moje porodice. U mom životu ljudi su sumnjali u moj uspjeh zbog moje nacionalnosti, ali kažem vam *** svima koji su to učinili jer ću im jednog dana moći dokazati da nisu u pravu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

bs_BABosanski